A+ A A-

Fenomen globalizacije i identitet(i)

Autor: Emina Šahinović, magistrica Međunarodnih odnosa i diplomatije

Globalizacija[1] je proces koji traje od postanka ljudskog roda, jersu ljudi uvijek bili u nekoj vrsti interakcije. Međutim, ono što današnji proces globalizacije čini specifičnim i jedinstvenim u historiji jeste brzina kojom se odvijaju promjene koje iz temelja mijenjaju svijet. Te promjene imaju prednosti, ali i posljedice kakve prethodne generacije nisu mogle ni zamisliti. Nekoliko je historijskih prekretnica kroz koje se termin „globalizacija“ oblikovao i dobivao na svom sadržaju.Iznjedrio se najprije u ekonomskim znanostima, koristili su ga Walerstain(prilikom opovrgavanja neomarksističkih teorija svjetskog sistema), Cardoso (teorija osnovnog razvoja) i Amin (objašnjenje imperijalizma). Osnovnu koncepciju pojma konture dobila je u modernizacijskoj teoriji Rostowa i Parsonsa[2], koji su pozitivno gledali na proces globalizacije i pri tom smatrali da će sve države doživjeti procvat ukoliko se ugledaju na uspješne primjere zemalja Zapada.

Jedna od prepreka pri definiranju globalizacije, prema Becku, jeste miješanje pojmova globalitet i globalizacija. Globalitet podrazumijeva da već odavno živimo u svjetskom društvu,[3] i to u smislu da predodžba zatvorenih prostora postaje fiktivna[4], dok globalizacija podrazumijevaprocese čija su posljedica transnacionalni akteri, njihove šanse za moć, orijentacije; identiteti i mreže potkopavaju nacionalne države i njihov suverenitet te se međusobno povezuju.[5] Za utvrđivanje i mjerenje dimenzija procesa globalizacije Beck uzima tri parametra, i to:

-          širenje u prostoru

-          stabilnost kroz vrijeme

-          gustoća transnacionalnih mreža, povezanosti, tokova i slika

Globalizacija se sastoji od nekoliko segmenata koji su međusobno povezani. Na osnovu toga razlikujemo ekonomsku, kulturnu, tehnološku i jezičku globalizaciju, ovisno o faktoru koji uzmemo kao središte analize.

Beck smatra da u mjeri u kojoj su i posljednje svjetske niše integrirane u svjetsko tržište, nastaje doduše jedan svijet, ali ne kao priznanje različitosti, međusobne otvorenosti, daklepluralističko-kosmopolitskih slika o sebi i drugima, već upravo suprotno, kao svijet jednog proizvoda.[6]

Ako pogledamo proces globalizacije kroz prizmu politike,vidimo da su cijeli proces tokom dvadesetog stoljeća, sve krucijalne promjene, dirigiraleSjedinjene Američke Države. Veliki tehnološki napredak (Silicon Walley), ekonomska integracija (u liku MMF-a,Svjetske banke), geopolitičko vodstvo (primat i djelimično povlašten položaj u transnacionalnim organizacijama kao što su UN, NATO), pop kultura (Hollywood),  itd. Činilo se da je svijet skoncentrisan na jednom kontinentu koji uspijeva utjecati na ostatak planete.Amerikanizacija, vesternizacija svijeta (kako to nazivaju ljudi koji ne spadaju u Zapadni kulturni krug) je ustvari naziv za isporuku specifične kompilacije različitih kultura Svijeta u njihovom drugostepenom, pervertiranom obliku sa specifičnim nazivom i oznakom American dream ili American way of life.

Da bi shvatili povezanost kulture i globalizacije navest ćemo Robertsonovu[7] tipologiju svjetskog društva:

-          Globalna zajednica 1 predstavlja zajednicu zatvorenih socijalnih zajednica. Ovdje se razlikuje simetrični i asimetrični odnos svake zajednice. Simetričan odnos bi značio da svaka zajednica ima svoju posebnost, specifičnost i jednaku vrijednost, dok asimetričan odnos znači postojanje „važnijih, odabranijih“ zajednica.

-          Globalna zajednica 2 podrazumijeva postojanje jedinstvene svjetske zajednice. Centralisti smatraju da se ovo jedinstvo može postići isključivo putem postojanja zajedničke svijesti, dok decentralisti vjeruju u izgradnju svjetske zajednice na bazi pluraliteta, različitosti.

-          Globalno društvo 1 svijet posmatra kao zajednicu otvorenih društava među kojima postoji sociokulturna razmjena. Simetričan odnos podrazumijeva postojanje ravnopravnih društava, dok asimetričan odnos priznaje postojanje hegemonističkih društava.

-          Globalno društvo 2 smatra da bi svjetsko društvo trebalo posjedovati određenu organizaciju. Centralisti smatraju da se to može postići izgradnjom snažnog nadnacionalnog mehanizma upravljanja, dok decentralisti vjeruju da je svjetski poredak održiv samo ako se organizira na federalnom načelu.

Rezimirajući proces globalizacije i položaj identiteta u turbulentnom savremenom društvu, možemo reći da je globalizacija na identitet utjecala najprije kroz krilaticu everything goes, što su svi rado prihvatili, da bi ovaj proces transformacije na kraju vrhunio u izrazu nothing counts anymore.[8]

Izvor: magazin Ašk, br.16.

[1] „Širenje određenih praksi, odnosa, svesti i organizacije društvenog života po celom svetu.“ (Ritzer, 2009:393)

[2]A. Zavila Nemet, Globalizacija kulture; sociologijsko – politički aspekti Zapadne globalizacije kulture i identiteta, http://www.cpi.hr/download/links/hr/10859.pdf

[3]„Svjetsko društvo podrazumijeva ukupnost socijalnih veza, koje nisu integrirane u nacionalno-državnu politiku ili njome određene... Svijet u kombinaciji riječi 'svjetsko društvo' podrazumijeva razliku, raznorodnost, a 'društvo' podrazumijeva ne-integriranost, tako da se svjetsko društvo može shvatiti kao raznorodnost bez jedinstva.“(Beck, 2001:27-28)

[4]Beck, U., Svjetsko rizično društvo: u potrazi za izgubljenom sigurnošću, „Filip Višnjić“, Beograd, 2011, str.26.

[5]Ibidem, str.28.

[6]Ibidem, str.105.

[7]Vidjeti na: A. Milardović, Globalizacija,  http://www.cpi.hr/download/links/hr/5350.pdf

[8]M. Stojadinović, Izazovi formiranja identiteta u savremenom društvu, Politička revija, 10(3), str. 69-82.

  • Ocijeni
    (0 glasova)
  • Objavljeno u Edukacija
  • Čitano 34 puta

Komentiraj

na vrh