Logo
Printaj ovu stranu

Položaj i vrijednost namaza

 Poslanik, s.a.v.a., poručuje: Namaz je stub vjere. Bez njega bi vjera propala, ali ono što se govori i spominje u namazu – veće je i važnije od drugih djela zato što je zikr u namazu oličenje robovanja i poniznosti roba-vjernika pred Bogom, a njim se također predstavlja položaj Božiji i Njegova beskrajna milost. Namaz je predstavljen kao stub vjere zbog njegove presudne uloge koju ima u oblikovanju duhovne i vjerske ličnosti čovjeka. Zapravo, namaz otjelovljuje čovjekovu vjeru i usavršava njegov duhovni lik. Zbog toga se u vjerskim učenjima, u kur'anskim ajetima i predajama Bezgrješnih, a.s., ističe da je namaz od izuzetne važnosti.  U jednoj predaji Poslanik, s.a.v.a., kaže:

 ِٕ ضِائَرَفْ ال َلَضْفَٔ ا َّنِٕا ْ اَ ف ُوةَلَّ ا الص َهْيَلَ ع ُدْبَعْ ال ُبَاسَحُ ا ي َ م َلَّؤَ ا َ و ُةَلاَّ الص ِةَفِرْعَمْ ال َدْعَ ب ن ِٕ ّ  ا َ ا و َاهَوِ ا س َ م َلِبُ ق ْتَلِبُق ْ دُ ر ْتَّدُ ر ْن ت  اَاهَوِ ا س َ م

“Namaz je najbolji obavezni ibadet (vadžib) poslije spoznaje Boga i prvo za šta će rob biti pitan na Sudnjem danu je namaz. Ako mu on bude primljen, bit će mu primljena i ostala djela, a ako mu ne bude primljen, neće mu biti prihvaćena ni druga djela.”[1]

 

U vezi sa položajem onoga koji čini sedždu Ali, a.s., kaže: 

  ِ ِ لي َصُمْ ال َمَلْعَ ي ْوَل َ ةَمْحَّ الر َنِ م ُاهَشْغَ ا ي َ م ِ ا ر َمَ ل ودُجُّ الس َنِ م ُهَسْٔاَ ر َعَف

“Kada bi klanjač znao šta ga od Božije milosti obuhvata, ne bi digao glavu sa sedžde.”[2]

 

U vezi sa ulogom namaza u čistoti duše i čišćenju srca i psihe od prljavština i pokuđenosti, Poslanik, s.a.v.a., je rekao: 

  َٔ ِ  اِارَ د ِابَ ى ب َلَ ع َانَ ك ْوَل ِّ  ف َلَسَتْ اغ َ و ٌرْهَ ن ْمُكِدَح ْ لُ ى ك مَ خ ُهْنِ م ٍمْوَ ي ىَقْبَ ي َانَكَٔ ا ٍاتَّرَ م َس ِ ِ في اري َجْ ال ِرْهَّ الن ِلَثَمَ ك ِوةَلَّ الص َلَثَ م َّنِٕاَ ال ف َ قَ لا ُتْلُ ق ٌءْىَ ش ِنَرَّ الد َنِ م ِهِدَسَ ج اَمَّلُ ك َ ِ م ْتَرَّفَ ك ًوةَلَ ى ص َّلَص وبُنُّ الذ َنِ ا م َمُهَنْيَ ا ب

 “Kada bi nekom od vas ispred kuće tekla rijeka u kojoj bi se svaki dan po pet puta kupao, da li bi mu na tijelu ostala ikakva prljavština?” (Ashab prenosi) “Rekoh: ‘Ne.’ Poslanik, s.a.v.a., reče: ‘Zaista je primjer namaza kao primjer rijeke koja teče; kada god neko klanja, opraštaju mu se grijesi između dva namaza.’”[3]

 

 

Izvor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi,  Putevi i staze dobra, s perzijskog preveo Lutfi Akbaš, fondacija Mulla Sadra, BiH, Sarajevo 2010. str. 115.



[1] Tefsir Ebu-l-Futuh, sv. 1, str. 103.

[2] Gureru-l-hikem, str. 605.

[3] Vesailu-š-ši‘a, sv. 3, str. 7.

Komentiraj

Majka i dijete © All rights reserved. Preuzimanje sadržaja dopušteno je samo uz jasno istaknuto navođenje linka na izvornu stranicu sadržaja u obliku "www.majkaidijete.ba"