utorak, 07 Maj 2019 09:02

Historija kulture i civilizacije (IV dio)

Autor: mr. Nihad Čamdžić


Nastavljajući naše upoznavanje sa islamskom kulutrom i civilizacijom ovoga puta nešto ćemo kazati i specifičnim činiiocima koji su doprinijeli nastanku i formiranju osebujne kulture i civilizaicje Islama.

Kao što smo već prije kazali islamska civilizacija i kultura kao potpuna paradigma  religijske civilizacije i kulture posjeduje određene karakteristike koje je odvajaju od ostalih civilizacija. Većina ovih karakteristika je na jedan istaknut način spomenuta u Kur'anu. Prema stanovištu svih muslimana Kur'an je najvažniji izvor koji može odgovoriti na sva pitanja čovječanstva i osloboditi ga patnje neznanja. Zbog toga ćemo se malo zadržati na gradivnim elementina ljudske civilizacije i kulture sa stanovišta Kur'ana.

Božiji poslanik je zahvaljujući znanju povezanom sa Božijom objavom usmjeravao promjene islamskog društva i kao idejni vođa naroda ulazio u narod, usmjeravao ljude i omogućio im sredstva za usavršavanje i napredak.  Nema sumnje da bez pripreme društva i jačanja idejnih faktora nije moguće realizirati proces razvoja i usavršavanja društva. Prema tome, Kur'an se fokusira na negativne i po ljudsku zajednucu destruktivne društvene pojave i oštricu svojih  napada usmjeava na, u to vrijeme dominantnu džahilijetsku i neznabožačku tradiciju. Kur'an poziva čovjeka da pokida okove ropstva i poniženja te da hodi stazama savršenstva i slobode. Prezentirajući monoteističko viđenje u ovom pozivu ljudima se prezentira sloboda, spoznaja, znanje i snaga odlučivanja i preporučava ovladavanje znanjem, otvaranje vrata znanja i nauke u cilju postizanja dostojanstva i časti.

Poziv na djelovanje i aktivizam

Prvim generacijama muslimana pasivnost i letargičnost uzrokovana vjerom u predestiniranost svih njihovih djela, koja se javlja u kasnijim stoljećima, bila je strana. Oni su znali da Časni Kur'an ne tvrdi da ljudi ne utječu na vlastitu sudbinu i bili su svjesni da se od njih traži da budu aktivni u vlastitim  životima kako bi promijenili svoju vlastitu situaciju:

A Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.

Na ovaj način nemar, indolentnost i nevjerovanje, kao posljedica nedostatka motivacije i stremljenja ljudi, bili su uklonjeni iz muslimanske društvene zajednice. Monoteistička kultura sa jednim duhovnim i božanskim gledanjem, pomiješana sa vjerom u Boga, traži od ljudi da uz pomoć naučnog uviđanja, stjecanja iskustava od prošlih naroda i razmišljanja o njihovim  ostacima uz približavanje Bogu putem namaza i ibadeta kao i takvaluka, sabura i strpljenja, pređu faze razvoja i usavršavanja te da ulože trud u očuvanju svog društvenog života.

Plemeniti Kur'an u svojim uputama otkriva tajnu trajnosti ljudskog života i pojašnjava društveno-ekonomske odnose i sve ono što je neophodno za opstanak društva. Također, u svojim  ajetima ukazuje na činjenicu da nemoćni i siromašni trebaju uzeti svoje pravo od bogatih i insistira na pravednoj preraspodjeli tog prava među siromašnima.

Kur'an stvari kao što su hidžra (iseljevanje), džihad (zalaganje na Božijem putu), takvaluk (bogobojaznost), jedinstvo i pravda smatra krucijalnim stvarima za sreću čovječanstva. Plemeniti Kur'an povezuje one elemente koji utječu na formiranje društva sa pojavama koje rezultiraju trajnošću društvenog života. Između faktora koje Kur'an spominje kao izvorne ljudske vrijednosti  neophodne za uspostavljanje pravde, iskorjenjivanja diktature, uspostavljanje vladavine zakona, uklanjanje monopolizma i apsolutizma i podjele plijena i zarade između svih ljudi jesu duhovno i idejno liderstvo poslanika i njihovo slijeđenje.

Prema tome, Kur'anske napomene je moguće razumjeti kao specifičnosti islamske civilizacije, koje ovu civilizaciju odvajaju od ostalih. Ove karakteristike su sljedeće:

1.Vjerski zakoni

2.Tevhidski monoteistički pogled

3.Racionalistički faktor

4.Znanje i stjecanje znanja

5. Poštivanje prava potlačenih i siromašnih ljudi

6.Hidžra i iseljavanje

7. Tolerancija



1.Vjerski zakoni

Islamska civilizacija sa cijelim setom vjerskih zakona preuzetih iz Kur'ana i učenja Božijeg poslanika obuhvata sve dimenzije i detalje kako individualnog tako i društvenog, političkog, kulturnog i ekonomskog života islamskog društva.

Obuhvatnost  islamskih zakona utemeljenih  na dubokim i višedimenzionalnim Kur'anskim ajetima pored krupnih pitanja ljudskog života obujima i najsitnije i najrafiniranije segmente individualnog života svakog pojedinca. Upravo zbog toga islamska civilizacija sa specifičnim zakonima usmjerava i ubrzava društveni napredak.

Zadivljujuća brzina širenja islamske kulture i civilizacije i dominacija islamskih principa u svim sferama ljudskog života i djelovanja u najudaljenijim tačkama, od Indijskog mora do obala Atlanskog okeana i Pirinejskog poluostrva svojevrstan su dokaz i argument slaganja i podudarnosti islamskih principa i vjerovanja sa ljudskom prirodom i karakterom, o čemu nam nam prelijep način govori Gustav Le Bone u svom djelu o islamskoj arapskoj civilizaciji.

Jednostavnost i logičnost islamskih principa i zakona pored svoje jedinstvenosti veoma su lahko i snažno privlačili veliki broj ljudi i uvodili ih u jedan novi kulturno- civilizacijski krug koji se miljama uzdignuo iznad svega onoga što je ljudski um do tada poznavao. Jednostavni međuljudski odnosi puni blagosti i osjećajnosti transformirali su vjerovanja pokorenih naroda i uz pomoć monoteističkog tevhidskog pogleda na svijet usmjerili ih ka vjerskom i ideološkom jedinstvu.

Snažan osjećaj zajedništva i pripasnosti jednom ummetu  u čijem centru se nalazio tevhid i islamski vjerozakon (šerijat) bili su i još su uvijek faktor izgradnje islamske kulture i civilizacije. 

 

Ocijeni
(0 glasova)
Čitano 326 puta Zadnji put promjenjen utorak, 07 Maj 2019 09:08

Magazin Ašk