srijeda, 20 Februar 2019 21:58

Lični razvoj kroz duhovnost

Autor: Hidajeta Mahalbašić


Prolazno stanje ili položaj (hal ili mekam)?

„Sve što je na njoj (Zemlji) prolazno je, a Lice tvoga Gospodara, Vlasnika plemenitosti i Uzvišenosti, ostaje“ Kur'an, 55:26

Poput Ibrahima, a.s., ko god traga za Beskonačnim Svjetlom , nezaobilazno će se susresti sa odsjajima, siluetama, tračcima svjetlosti ili čak prividima. Usljed toga, nerijetko nam se učine stvari drugačijima nego što one zaista jesu. Stoga često počnemo veličati zvijezdu u noći čak i ne znajući za Sunce, a kamo li dan.

Ima tako ljudi – cijeli život prožive u mraku, dok su im sve nade i stremljenja usmjerena ka zvjezdici, koja će se pojaviti kada se malo razvedri. Oni i trpe mrak, i žale se na njega, i često se gube tumarajući , iako ne znaju ni kuda tačno idu, ali njihovi snovi i ambicije ne idu dalje od zvijezde u noći. Oni teže svjetlosti i vole svjetlost, baš kao i svaki čovjek i zato vole zvijezdu. Međutim, ograničeno razmišljanje i stav da je mrak veći dio života, a pojava svjetlosti povremena, im ne da da postave ptanje: „Da li ima nešto veće od zvijezde i postoji li život izvan mraka?“

Istina je da se tokom života na ovom svijetu smjenjuju različita stanja i da na čovjeka ostavljaju traga, te oblikuju njegov način poimanja stvarnosti, a to utječe na njegov odnos prema sebi i drugima.

Međutim, svako stanje na ovom svijetu je prolazno i uvijek je tu sa jednim od dva zadatka: da nas očisti ili da nas poduči. Čišćenje nam je neopohodno kada su na našim srcima, očima, ušima naslage koje nam ne daju da jasno vidimo istinu i razlikujemo je od laži, da jasno prepoznamo trajno od prolaznog, vrijedno od bezvrijednog. Naslage se nakupljaju tokom života usljed preuzimanja naslijeđenih obrazaca ponašanja svojih predaka, prihvatanja modela ponašanja i razmišljanja od okoline u kojoj stasavamo, te usljed našeg ograničenog razumijevanja iskustava kojima budemo izloženi.

Sve nas to onečisti i udalji od istine, te onesposobi da vidimo svjetlo koje nas vodi ka Beskonačnoj ljepoti i stalnom postojanom stanju, tj. položaju, koji se neće promijeniti usljed promjene okolnosti, okoline, ponašanja naših predaka, niti promjenom bilo kakvog iskustva koje nam se nađe na putu. Čistimo se svjesnom odlukom da otklonimo od sebe sve što nam je nejasno, što nas zbunjuje i srce nam ne smiruje ili praćenjem znakova koji nam dolaze kroz stanja u kojima se nađemo. Ukoliko nismo svjesno odabrali prvi način sigurno ćemo iskusiti promjene stanja(halova).

Prolazna stanja nam dolaze i kako bi nas podučila u kojem pravcu da se usmjerimo, kako ispravno ciljeve da postavimo, čemu da težimo i u čemu trajnu radost da pronalazimo.

Stoga, najbolji odnos prema stanjima u kojima se nađemo, bez obzira da li to bila sumnja, zbunjenost, tuga ili pak sreća nečim uzrokovana, jeste da ih prihvatimo i sebi dopustimo da ih proživimo, ali sa sviješću da nisu stalna i da neće potrajati. Sa sviješću da su tu na zadatku da nas očiste od onoga što nas remeti ili da nas poduče kako dalje ispravno hoditi.

Ta prolazna stanja koja se u nama smjenjuju su znak da se još nismo ustabilili na određenom položaju, za kojim svako srce vapi. Da se smiri, da stalnost živi.

Budemo li se trudili da stalnost osjećaja ljubavi, radosti ili lahkoće vežemo za nešto nestalno, mi sigurno sebe izlažemo nestalnim i promjenjivim stanjima, te ćemo čas osjećati ljubav, čas tugu, čas lahkoću, čas tegobu, radost ili razočaranost…

Samo ukoliko prelazimo stanja radi smirivanja u određenom položaju ona će za nas biti lahka i smislena. Patnju nećemo osjetiti patnjom i dubokom boli, niti će nas odvesti u stanja depresije i izgubljenosti ukoliko njome tragamo za stalnim svjetlom i radošću u vječnoj ljubavi.

Sve promjene koje se dešavaju u nama, ili oko nas u svemiru, posmatrajmo kao lekciju ili čistač naših umova i srca. Te ih provucimo kroz logička pitanja i potražimo dokaze i opravdanja za njih.

Kroz primjer Ibrahima, a.s., koji traga za stalnošću, vječnom svjetlosti i konačnim izlaskom iz mraka neznanja i nejasnoće, učimo da postavljanjem pitanja dolazimo do istine, a ne nijemim slijeđenjem okoline i predaka. Postavimo pitanje na svaku tvrdnju koja dođe pred nas sa pretposatvkom da jeste istina i tražimo dokaze! Samo ustrajnim traganjem doći ćemo do apsolutne istine.

Čak i ukoliko vam nešto dođe kao radost,ljubav, lahkoća, svjetlo, kao jasnoća, kao zvijezda putokaza, na životnom putu ne uzimajte je kao konačno rješenje, jer ćete ostati razočarani kada zvijezda zađe. Radije zvijezdu uzmite kao znak koji ukazuje na Izvor njene svjetlosti, te tragom zvijezde postepeno upoznajite beskonaču svjetlost.

Kada ste u mraku neznanja, odbačenosti, poniženosti ili boli prepoznajte to kao poziv da se pokrenete i tražite svjetlo. Propitajte sve u šta ljudi oko vas vjeruju, da li je utemeljeno na logičkim dokazima i da li vam se srce u tome smiruje. A budite svjesni da je to prolazno stanje i da će nestati čim ga iskoristite za svoj napredak na putu razvoja.

Kada osjećate oduševljenje nekom blagodati, zaljubljenost u osobu, užitak u prijateljstvu, ne dopustite da vam to zauzme pažnju, te da se vežete za isto kao da je stalno, jer će promjena nastupiti neminovno i poslije toga ćete se osjećati prazno.

Radije se na tim blagodatima zahvalite, prihvatite ih kao dar i putem njih tragajte za izvorom ljepote, ljubavi i prijateljstva.

Za vas tada neće biti straha od gubitka, jer znate da sa istog Izvora za vas dolazi još izobilja, niti ćete strahovati od promjenljivih neugodnih stanja, jer znate da vas ona čiste i podučavaju gdje da se okrenete u svome traganju.

Ključno pitanje koje sebi trebate postaviti kako biste mogli krenuti putem ličnog razvoja kroz duhovno uzdizanja do Beskonačnog izobilja jeste : Da li želim prolazna stanja ili stalni položaj u kojem se srce smiruje?

Odaberete li drugo tada ćete odabrati stalno stanje radosti koje se pronalazi uz Izvor radosti, a On je sveprisutan u pozadini svih stanja/halova

Izvor: https://akos.ba/tragom-svjetlosti-licni-razvoj-kroz-duhovnost/

Ocijeni
(1 Glasaj)
Čitano 317 puta

Magazin Ašk