srijeda, 14 Avgust 2019 20:44

Da li smo zaista sretni?

Autor: mr. Narcisa Turković


Jednom davno, kada sam bila mlada djevojka, čitala sam jednu priču o vrlo bogatom i moćnom sultanu koji je uvijek bio veoma nesretan. Svi ljekari i farmaceuti sultanata okupili su se kako bi pokušali pronaći lijek za njegovu boljku. Međutim, nakon detaljnih pregleda zaključili su da je sve u najboljem redu sa njegovim zdravljem. Neki od njih predložili su mu zdravu ishranu, posebne ljekovite biljke, a neki odlazak na odmor. Sultan je uradio sve što su mu njegovi stručni savjetnici predlagali, ali nije bilo pomaka. On je i dalje bio nesretan.

Jednog dana sultana je posjetio neki mudrac i rekao mu da će biti sretan samo ako bude nosio košulju osobe koja je uvijek sretna. Ukoliko bude nosio košulju takve osobe, bit će najsretniji čovjek na svijetu. Sultan istog dana posla ljude na sve strane kako bi pronašli tog uvijek sretnog čovjeka. Zadatak se u početku činio lahkim, međutim, tragaoci su nailazili na osobe koje su bile rijetko sretne ili često sretne, ali nisu mogli pronaći niti jednu osobu koja je baš uvijek bila sretna. 

Sultanovi ljudi su bezuspješno pretražili cijeli sultanat te zamalo odustali od portage za sretnom košuljom kad su pri povratku na dvor slučajno čuli neko pjevušenje u šumi. To je bio siromašni drvosječa. Danima su sultanovi ljudi sjedili i slušali kako drvosječa pjevuši, radeći pri tom vrlo naporan posao. Konačno su zaključili kako je ovaj čovjek zacijelo uvijek sretan. Jedan od slutanovih ljudi mu je prišao i upitao ga: „Da li si ti zaista uvijek ovako sretan?” Drvosječa je odgovorio: „Da, naravno, hvala dragom Allahu.” Sultanovi ljudi su bili presretni. Ponudiše mu pregršt zlatnih dukata za njegovu košulju ali ih drvosječa odbi.  Ponudiše mu još više zlata, ali drvosječa je i dalje negodovao. Napokon im reče kako ne može dati svoju košulju iz jednog jednostavnog razloga – nema je. Bio je toliko siromašan da nije imao košulju. 

To je bio završetak priče, s kojim, u to vrijeme, nisam bila baš zadovoljna jer ga nisam razumjela. Međutim, kasnije, kako je život odmicao, poruka priče mi je postala jasna. Mi smo ti koji biramo da li ćemo biti sretni ili ne. Za sreću nam nije potrebno materijalno bogatstvo. Sve je do nas samih. Odlučimo li biti sretni i ustrajemo u takvom stavu i razmišljanju, tek tad ćemo i biti sretni. Trebamo zadovoljno prigrliti bogatstvo koje nam je dragi Bog podario: znanje, zdravlje i ono što posjedujemo od materijalnih blagodati. Takvo zadovoljstvo je ključ istinske sreće i spokoja.

Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. (Kur’an, XX:123)

Sreća je osjećaj koji nosimo duboko u sebi, ispunjena i zadovoljna duša. Znam ljude koji kažu: „Samo da sam bogatiji, bio bih sretniji” ili kažu: „Samo da prođem ovaj ispit i bit ću najsretnija osoba na svijetu.” Njihova sreća ovisi o ovozemaljskim stvarima, ali i kada ispune sva ta svoja očekivanja, opet postave novi uvjet za svoju sreću. Problem je upravo u tome – uvijek postavljamo sebi uvjete za sreću. Ono ako gospodari našim mislima. 

Veliki islamski učenjak Ibn Kajjim el-Dževzi svrstao je sreću u tri kategorije: 

  1. Materijalna sreća, sreća koja dolazi od materijalnih stvari, kao što su: bogatstvo, auto, kuća... To je najniži stepen sreće jer takva sreća traje kratko. 

Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje. (Kur’an, LVII:20)

  1. Tjelesna sreća, sreća koja potiče od stanja našeg tijela: od zdravlja, raspoloženja i snage. Ova vrsta sreće je snažnija od materijalne sreće, ali i ona je privremena jer se može iznenadno okončati ukoliko se razbolimo ili oslabimo.

Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti... (Kur’an, XCV:4–5)

  1. Duševna sreća, sreća srca i duše. Ova vrsta sreće je istinska i dugotrajna, dolazi od korisnog znanja, lijepog ponašanja, snažnog karaktera i, naravno, istinskog oslonca na Stvoritelja. 

Reci: „Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.“ (Kur’an, X:58)

Poznati učenjak Muhammed el-Gazali nam također poručuje da stvarni razlog sreće leži u našoj duši. Sreća prisutna u duši odražava se na tijelo, zdravlje, snagu te istovremeno može poslužiti i ovozemaljskoj sreći. Ko god teži ovakvoj sreći i zalaže se na tom putu, postići će uspjeh na oba svijeta. 

Sreća je naša odluka! Imamo izbor da budemo sretni i zadovoljni ili da budemo žrtva trenutne situacije i prepustimo se tuzi i očaju. Sami smo zaduženi za našu sreću! Stoga budimo sretni i širimo pozitivnu energiju gdje god se nalazili! 

 

Ocijeni
(1 Glasaj)
Čitano 193 puta

Magazin Ašk