srijeda, 07 Avgust 2019 16:11

O islamskom odgoju

Autor: hfz. Halid ef. Hadžimulić


Jedna od najvažnijih dužnosti muslimana, kao članova islamske zajednice, možda prva i najpreča je islamski odgoj naše omladine. Naša briga i napori, koje ulažemo na tom polju, moraju biti stalni i ne smiju nikada popuštati. Naprotiv, moraju se stalno pojačavati, jer zdrava omladina predstavlja budućnost jednog naroda.

Islamski odgoj je temelj na kojem se može dalje izgrađivati zdrava ličnost. Duhovni i moralni lik budućeg čovjeka i njegovo kulturno uzdizanje, zavise od tog zdravog temelja, od čistog i lijepog islamskog odgoja, koji ta osoba dobija još u djetinjstvu, u roditeljskom domu.

Islam je veliki i sveti amanet, koji stariji moraju predati mlađima. A taj amanet, može se predati samo u ruke onih koji su dostojni da ga ponesu. Ako se ne pobrinemo za islamski odgoj naše mladeži, onda nećemo imati kome taj amanet predati! Prema tome, velika je odgovornost starijih! Mladi nisu krivi ako na vrijeme ne budu upućeni na pravi put i ako im se ne nakalemi lijepi, zdravi i čisti islamski odgoj. Muhammed, a.s., kaže u hadisu:

Svako dijete rađa se čiste duše i takve prirode, koja je prilagođena za primanje islama. A zatim, njegovi roditelji ako su nemuslimani naprave od njega Jevreja, kršćanina ili vatropoklonika.

Dijete će primiti onu vjeru koju mu serviraju njegovi roditelji. Kad se u zdravu i čistu dušu usadi jedna mladica, onda ju je kasnije teško iščupati. Prema tome, velika je i ogromna odgovornost roditelja za budućnost svog djeteta. Dijete će u životu poći onim putem koji mu roditelji pokažu. Ako roditelji propuste priliku da na vrijeme upute svoje dijete, onda su i roditelji krivi i snose odgovornost za njegovo lutanje i stradanje. Lijepo nam to Alejhisselam opisuje u hadisu:

Svaki od vas je pastir i svaki će biti pitan za svoje stado.

Svakome je od nas nešto povjereno i dato na čuvanje. Tumačeći dalje ovaj kratki, ali veoma značajni hadis, Alejhisselam kaže ovako:

Vladar, vođa jednog naroda, je pastir i on će biti odgovoran za to stado. Čovjek, kao muž i roditelj, pastir je u svojoj kući (i bdije nad članovima svoje obitelji); i on će biti pitan za svoje stado. Žena je pastirica u kući svoga muža i ona će biti odgovorna za svoje stado, koje je njoj povjereno! (Naročito za odgoj djece, jer prve godine života dijete obično provede uz svoju majku.) Sluga je pastir u imetku svoga gospodara i on će biti odgovoran za to svoje stado (tj. za imetak koji mu je povjeren).

Kako nam je lijepo, u ovih nekoliko primjera, Alejhisselam ocrtao naše najvažnije dužnosti! Pa onda, na koncu hadisa, zaključuje s onim, što je rekao na početku:

Ukratko, svi ste vi pastiri, i svaki će od vas biti odgovoran za svoje stado!

Ovaj hadisi-šerif je školski primjer Alejhisselamove vještine u izražavanju, njegove sposobnosti da tako lahko i jednostavno iskaže jednu misao, koja će onda, potkrijepljena tako ubjedljivim primjerima, biti svakome jasna i razumljiva.

U drugom hadisu, Alejhisselam kaže:

Ne može jedan roditelj ostaviti svome djetetu ništa bolje od lijepa odgoja!

Više vrijedi lijep odgoj, nego veliki imetak.

Ibni Omer, hazreti Omerov sin Abdullah, daje nam ovakav savjet:

Odgoji svoga sina, jer ćeš biti pitan, kako si ga odgojio i šta si ga naučio! A dijete će biti pitano je li bilo dobro i poslušno prema tebi! (Je li primalo tvoje upute i savjete i je li se po njima vladalo.)

Svaki mladi čovjek, koji se izgrađuje, ima dva odgojitelja. Prvi je roditelj, a drugi – učitelj. Prema tome, postoje i dvije faze, dva razdoblja, u izgrađivanju jedne ličnosti. Prva je rana faza, djetinjstvo, gdje roditelji imaju glavnu riječ. Druga faza je dječaštvo i mladost, tj. vrijeme školovanja i učenja, kada čovjek, na temeljima kućnog odgoja, stiče potrebno obrazovanje i sprema se za svoj budući poziv, koji će tek odabrati, kad postane zreo. Velika je, dakle, uloga i odgovornost ne samo roditelja nego i učitelja u izgradnji jedne ličnosti.

Iskenderi Rumi, (na Zapadu poznat kao Aleksandar Veliki), uzoran vladar i vojskovođa, veoma odgojen, učen i pravedan, imao je običaj reći:

Svome ocu dugujem što živim tjelesnim životom, a svome učitelju dugujem zahvalnost što živim životom dostojnim čovjeka!

Iz ovih riječi vidimo koliko je ovaj vladar i humanista bio zahvalan i svome roditelju i svome učitelju, koji su mu dali lijep odgoj i visoko obrazovanje.

Svi mi znamo da sa odgojem djeteta treba otpočeti još u njegovom ranom djetinjstvu. Štaviše, briga oko pravilnog odgoja buduće ličnosti treba da otpočne još i ranije, prije nego što dijete sazna za sebe, pa čak i prije nego što je rođeno. Jer duša, koja će doći u tijelo, postoji i živi mnogo prije rođenja tijela.

Pitali jednog starog mudraca: - Kada treba otpočeti sa odgojem djeteta?

A on im odgovara: - Na dvadeset godina prije njegova rođenja!

To znači da otac i majka moraju biti čestiti i odgojeni, pa se onda možemo nadati da će i plod takvog braka biti čestito i hajirli dijete. Zato treba svaki čovjek, prije nego što stupi u brak, da pazi ko će biti majka njegovoj djeci. Jer majka ima veliki uticaj na dijete, mnogo veći nego što ga ima otac. Zbog toga naš Pejgamber preporučuje onom ko hoće da se ženi da traži u prvom redu dobru muslimanku. Kad ga je jedan od ashaba upitao, koju ženu da izabere za svoga bračnog druga, Alejhisselam mu odgovara:

Žena se uzima ili zbog ljepote, ili zbog imetka, ili zbog soja, roda i plemena.

A onda mu kaže, dajući mu ovakav savjet:

A ti, moj sinko, uzmi valjanu i čestitu muslimanku. Bog ti dobro dao!

Tako očinski savjetuje Alejhisselam ovog ashaba.

Djetetu koje raste i koje se školuje, treba – pored islamskog odgoja – dati i potrebno savremeno obrazovanje; da to dijete, kad poraste, ne zaostane za vremenom i da se ne napati u životu. Hazreti Alija, koji nam je ostavio mnogo mudrih izreka, kaže u tom smislu:

Odgajajte svoju djecu za ono vrijeme u kojem će ona živjeti! (A ne po onim metodama i praksi koje su vladale u vrijeme vašeg djetinjstva i mladosti.)

Vremena se mijenjaju. Dolaze druge životne prilike, mora se živjeti pod drugim uslovima. Treba predvidjeti sve što može doći, pa se osigurati da spremni dočekamo svaku buru koju sa sobom život nosi.

Ko se snabdije potrebnim znanjem, toga vrijeme neće pregaziti!

Mi smo u prošlosti, u tom pogledu, mnogo griješili i napravili velike propuste. Naši stari nisu mladima dali potrebno obrazovanje, pa je muslimanski svijet zaostajao iza naših sunarodnika drugih vjeroispovijesti. Zato smo mnogo propatili. Trebalo je da prođe nekoliko decenija[1], pa da se otresemo te zaostalosti. Danas imamo inteligenciju, omladinu sa visokim obrazovanjem, koja je naš ponos i naša uzdanica.

Izvor: Hadžimulić, Halid (2015), Hutbe, Sarajevo, Udruženje „Hadži Mujaga“



[1] Hutba je održana u Carevoj džamiji u Sarajevu 14. maja 1976. godine (15. džumadel-ula 1396).

Ocijeni
(1 Glasaj)
Čitano 91 puta

Magazin Ašk