utorak, 29 Oktobar 2019 06:38

Odgoj u islamu IX dio

dr. Sabahudin Šarić


U ovom nastavku nastavljamo našu priču o islamskom odgoju, gdje ćemo govoriti o još jednom važnom aspektu čovjekove ličnosti, a to je srce. Srce, nakon duše, ima vrlo značajnu ulogu u islamskom odgoju. Činjenica da se srce spominje na više od 140 mjesta u časnom Kur'anu najbolje ukazuje na njegov značaj u islamu, kao i u cjelokupnom čovjekovom životu. Međutim, način na koji se o srcu govori u Kur'anu jasno ukazuje da nije riječ o fizičkom srcu, a ako se i odnosi na njega, svojstva koja mu se pripisuju mnogo su opsežnija od onih sa kojima smo se upoznali kroz nauku.

Srce, onako kako ga Kur'an tretira, ima u čovjekovoj ličnosti i karakteru istu ili čak mnogo značajniju ulogu od uloge koju ima fizičko srce za čovjekov organizam. Naime, bolesti, slabosti i problemi fizičkog srca se odražavaju na fizički život čovjeka i njegovo trajanje, ali bolesti srca koje Kur′an spominje, dakle metafizičkog srca, duhovnog srca jednako su vezane za kvalitet života na ovom svijetu, a njihov ključni značaj odražava se na čovjekovu sudbinu nakon fizičke smrti. Stoga su potencijali duhovnog srca veoma široki i njihov raspon, čini se, obuhvata sve čovjekove mogućnosti od „sklada najljepšeg do lika najnakaznijeg“ (Et-Tin, 4–5). Kur'anska karakterizacija ljudskog srca je veoma iscrpna i detaljna i bila je jedna od najzahtjevnijih tema kojom su se bavili islamski učenjaci kroz historiju.

 Prema kur'anskom opisu srca mogu biti: bolesna (El-Bekare, 8; El-Maida, 52; Et-Tevbe, 123; El-Hadždž, 53; En-Nur, 50), tvrda (El-Bekare, 74; El-En′am, 43), okorjela (El-Bekare, 88; En-Nisa, 155), pokretači ljudskog djelovanja (El-Bekare, 225), pokvarena (Ali-Imran, 7), mjesta vjerovanja (El-Maide, 41), smirena (El-Maide, 113), srca sa strahopoštovanjem (kad se Allah spomene) (El-Enfal, 2), srca koja spoznaju (El-A′raf, 179; El-Hadždž, 46), kolebaju se (Et-Tevbe, 45), smiruju se pri spominjanju Allaha (Er-R′ad, 28), prazna srca (Ibrahim, 43; El-Kasas, 10), poricatelji drugog svijeta (An-Nahl, 22), rasijana srca (El-Enbija, 3), čestita (El-Hadždž, 32), slijepa (El-Hadždž, 46), ravnodušna (El-Mu′minun, 63), uznemirena (En-Nur, 37), iskrena (Es-Saffat, 84), neosjetljiva na spomen Allaha (Ez-Zummer, 22), mjesta su oholosti (El-Mu′min, 56), srca koja se grče pri spomenu Allaha (Ez-Zummer, 45), nemilosrdna srca (El-Hadid, 16), razjedinjena (El-Hašr, 14),  te dostupna za zle misli šejtana-napasnika (En-Nas, 5).

Navodeći različita svojstva srca, zaključujemo da ih svakodnevno, u općem smislu riječi, pripisujemo određenoj ličnosti, te da svaka karakterizacija njegovog srca zapravo otkriva karakterizaciju njegove ličnosti. Ova varijacija karakteristika srca ukazuje na to koliki je opseg djelovanja ljudskog srca. Jednu od najznačajnijih informacija, naročito kada je u pitanju odgoj, sadrži upravo ova tema jer nam otkriva mogućnosti preobražaja odnosno transformacije srca. Zaseban prostor za ovu temu imat ćemo u sljedećem nastavku gdje će se isključivo govoriti o značenju riječi „qalb“ (ar. srce).

Potrebno je posebno istaći važnost odnosa Boga Uzvišenog prema ljudskom srcu. Kur′an u cijelosti mnogo govori o velikom utjecaju Allaha, dž.š., na ljudsko srce. Utjecaj Boga na ovaj aspekt ličnosti, Kur′an podrobno objašnjava i opisuje kroz ajete, kao niti jedan drugi aspekt. Srce je domen ličnost koji je više odraz vanjskih utjecaja i djelovanja, te zbog toga ima i više pasivnu ulogu. Jedan smio zaključak bi bio da je srce mjesto ispoljavanja Božije volje. Nezamariv je spomen i mnogobrojnih utjecaja na ljudsko srce, koje Kur′an također spominje, a mogu imati izuzetno negativno dejstvo, kao što su npr.: drugi ljudi, ljudska duša (nefs), šejtanska došaptavanja i zlo koje unosi u ljudska srca itd.

Ipak, naglasak u ovom tekstu ostaje prvenstveno na Božijim utjecajima, koja nam časni Kur′an lijepo opisuje. Sljedeći redovi svjedoče o tome: Allah srca pečati (El-Bekare, 7; El-En′am, 101; Junus, 74; En-Nahl, 108), na njega stavlja Kur'an (El-Bekare, 97), ujedinjuje srca vjernika (Ali-Imran, 103), čisti ih (Ali-Imran, 154), ubacuje strah u srca nevjernika (Ali-Imran, 151; El-Enfal, 12; El-Hašr, 2), pečati srca nevjernika (En-Nisa, 155; El-En′am, 46; Et-Tevbe, 87 i 94), čini okrutnim srca onih koji zavjet krše (El-Maide, 13), stavlja zastor na srca (El-En′am, 5), oraspoloži ih prema islamu (El-En′am, 125), steže srca i umornim ih učini (El-En′am, 125), čini ih jakim (El-Enfal, 11; El-Kehf, 14), upliće se između čovjeka i srca njegova (El-Enfal, 24), iz njih brigu odstranjuje (Et-Tevbe, 15), čini ih nehajnim (El-Kehf, 28), učvršćuje ih (El-Furkan, 32),Allah pečati srca onih koji neće da znaju (Er-Rum, 59), čini ih sklonim islamu (Ez-Zummer, 22), čini ih nepokolebljivim (Eš-Šura, 24), uliva smirenost u srca vjernika (El-Feth, 4), kali ih u čestitosti (El-Hudžurat, 3), u njih ulijeva blagost i samilost (El-Hadid, 27), usađuje svjetlo u srca (El-Hašr, 22) itd.

Neminovno je da je srce čovjeka od izuzetnog značaja jer je predmet posebne Božije pažnje, o čemu govore i brojne predaje, između ostalih i ova:

„Allah uistinu ne gleda u vaša tijela niti u vaš izgled, nego gleda u vaša srca.“ (Muslim)

Međutim, ono što posebno želimo istaći među ovim Božijim „intervencijma“ na ljudskom srcu, a koje su spomenute u Kur'anu je ona koja kaže da se Bog upliće između čovjeka i srca njegova (El-Enfal, 24). Ona je posebno zanimljiva jer ukazuje na, sa jedne strane, Božiju intervenciju u najveće udubine ljudskog bića, a to je odnos između njega (odnosno njegovo nefsa) i srca i, sa druge strane, otkriva Božiju pomoć koja se može očekivati u procesima islamskog odgoja. Ova tema zahtijeva opširno objašnjenje, što će nam dozvoliti prostor u sljedećem broju magazina, u kojem donosimo zanimljivosti o načinu tretiranja ljudskog srca u islamskoj duhovnosti i značaju koji ima u odgoju čovjeka.

 

Izvor: magazin Ašk, br.15, Sarajevo.

Ocijeni
(0 glasova)
Čitano 45 puta

Magazin Ašk