nedjelja, 14 Februar 2016 16:46

Riječi ranjavaju jače od noža

Autor: dr. sc. Lucija Vejmelka, dipl. soc. radnica


Asertivna i nenasilna komunikacija 

Komunikacija je složen i višedimenzionalan proces kojim dijelimo informacije s drugima i primamo ih od drugih. Zbog sveprisutnosti i kompleksnosti komunikacije, teško ju je definirati pa danas postoji velik broj definicja. Mnoge od njih uključuju element promjene, utjecaja nas na druge i drugih na nas i poticaja za mijenjanje vlastitog ponašanja ili ponašanja druge osobe.

Psiholozi se slažu u tome da svaki socijalni odnos nije određen isključivo iskustvom, motivima, statovima i očekivanjima, već je istodobno i izvor novog iskustva, stavova i očekivanja, što bi značilo da svaka interakcija mijenja sve uključene osobe.

Komunikaciju ne možemo izbjeći, ona se odvija i u situacijama kada ne želimo komunicirati, a i naše prekidanje razgovora i napuštanje prostorije šalje određenu komunikacijsku poruku. Komunikacija je ireverzibilna tako da je gotovo nemoguće vratiti poslanu poruku te ovisi o kulturnim okvirima i društvenim kretanjima, ali i o osobnoj moći i ulogama koje imaju osobe koje međusobno komuniciraju. Istraživanja na području psihologije ističu da ljudi sebe često percipiraju kroz socijalne kategorije u obitelji, radnoj sredini i općenito, u interakcijama koje imaju s drugima, o čemu ovisi i komunikacija.

Komunikacija „na razini“

Multidimenzionalnost komunikacijskog procesa može se prikazati kroz razine komunikacije. Te razine su intrapersonalna i interpersonalna komunikacija, grupna i javna komunikacija, a komunicirati, osim s ljudima, možemo i sa svijetom oko sebe: životinjama, stvarima i, općenito, prostorom koji nas okružuje.

Intrapersonalna komunikacija objašnjava se kao komunikacijski proces koji protječe unutar jedne osobe, koja je ujedno i pošiljatelj i primatelj poruke. Kod interpersonalne komunikacije komunikacija se odvija između dvije osobe te stoga postoje dva pošiljatelja i dva primatelja poruka. Kod komunikacije pojedinca prema grupi postoji jedan pošiljatelj poruke i više primatelja, a kod komunikacije grupe prema pojedincu postoji više pošiljatelja poruke i jedan primatelj. Komunikacija grupe prema grupi sastoji se od više pošiljatelja poruke i više primatelja poruke. Javna komunikacija uključuje javne nastupe i obraćanje većim skupinama ljudi.

Razvojem modernih tehnologija uvodimo nove oblike i načine komuniciranja. No, vlastita povlačenja unutar raznih „ekrana“, s kojima provedemo znatan dio našega dana, znači odmicanje od sebe i od drugih te, nerijetko, samo površnu interakciju s neprovjerenom „šumom informacija“. Moderne tehnologije je mogu biti korisne u raznim situacijama, poput komunikacije na duge relacije te za informiranje i usvajanje znanja, no svatko od nas odgovoran je da nauči kako prepoznati, preuzeti i uživati provjerene i korisne sadržaje.

Komunikacijom do preživljavanja

Stručnjaci se slažu u tome da postoji trajna, univerzalna i snažna potreba među ljudskim bićima da stupaju u interakciju jedni s drugima i međusobno komuniciraju, što ih čini socijalnim bićima. Naši preci koji su živjeli u grupama imali su veće šanse za preživljavanje od izoliranih pojedinaca, a tijekom evolucije upravo su komunikacija i interakcija imale značajnu ulogu kod usvajanja, unapređenja i prenošenja različitih vještina. Dakle, komunikacija je preduvjet za učenje i bez nje društvo kakvo danas poznajemo ne bi postojalo.

Prednosti komunikacije korisne su i za pojedince. Kroz komunikaciju oblikujemo svoj identitet, gradimo osobnost te iskazujemo karakter. Pojedinci koji su u komunikaciji vještiji, općenito su zadovoljniji svojim životom i bolje se nose sa stresom. Ljudi uživaju u interakciji s drugima, ona ih emocionalno ispunjava i pridonosi pozitivnim promjenama. Čak i u situacijama kada komunikacija s drugima može biti izvor sukoba i poteškoća, konstruktivnim rješavanjem situacije ostaje osjećaj zadovoljstva i lakoće. Važno je naglasiti da se komunikacija mijenja, komunikacije vještine uče, a komunikacijski stilovi izgrađuju. Vlastite komunikacijske slabosti i snage možemo osvijestiti i unaprijediti.

Komunikacijom možemo graditi odnose i rušiti zidove između nas i druge osobe, a možemo i dizati zidove i rušiti odnose. Ona može potaknuti bliskost s drugima, ali i stvarati prostor nerazumijevanja između pojedinaca. Komunikacijom se otvaramo drugima, uključujemo ih u svoj svijet i dopuštamo sebi da upoznamo njihov. Sam pojam nenasilne komunikacije, koji je danas uvriježen u svakodnevnom životu i u stručnim izrazima, zapravo ukazuje na to kakvu komunikaciju ne želimo. Takvim negativnim definiranjem pojma referiramo se na one komunikacijske procese koji ne uključuju agresivne i nasilne komunikacijske obrasce.

Sukob nije negativan

No, stručnjaci se slažu da su sukobi sastavni i neizbježan dio ljudskog iskustva i ljudske interakcije, oni su česta i univerzalna pojava koja se javlja unutar samog čovjeka i između dvije ili više osoba. Sukob definiramo kao situaciju u kojoj postoje suprotna zbivanja i tendencije, ponašanja i emocije, a ujedno može označavati i situaciju u kojoj jedna od uključenih strana percipira ponašanje druge osobe kao frustrirajuće. Iako se sukobi često spominju kao negativna pojava, sukob sam po sebi nije destruktivan i negativan. On može dovesti do boljeg sagledavanja problema i poticanja novih, uspješnijih rješenja. Sukobi su neizbježni, ali često mogu biti dobri za ljudski razvoj jer predstavljaju priliku za učenje novih i nenasilnih metoda njihova rješavanja. Kroz sukob učimo vrlo vrijedne vještine pregovaranja, uvažavanja, tolerancije i opraštanja. Sukob pomaže osobi da se suoči s mišljenjima i vrijednostima drugačijima od vlastitih, pa ih upravo zato ne treba sprječavati, već bolje razumjeti i poraditi na usvajanju adekvatnih načina njihova rješavanja.

Rješavanje sukoba, odnosno različiti načini suočavanja sa sukobima, predstavljaju poseban aspekt socijalnih vještina, odnosno naučenih oblika ponašanja. Rješavanje sukoba uključuje postizanje dogovora sukobljenih strana, uključuje slušanje i uvažavanje stavova, misli i osjećaja koji su različiti od naših, uključuje suradnju i razumijevanje. Postoje brojni mogući načini i stilovi rješavanja sukoba, koji ovise o osobnim i okolinskim karakteristikama. Ne možemo reći da je jedan način i stil rješavanja sukoba sam po sebi bolji od drugih; oni su različiti od osobe do osobe, situacijski su uvjetovani i podložni su promjenama kako bi se prilagodili i bolje odgovarali novim okolnostima. Kako bi rješavanje sukoba bili uspješno, nenasilno i konstruktivno, potrebne su određene vještine i osobine pojedinca. Potrebno je da osoba bude spremna na suradnju, da se kod nje razvija osjećaj samopouzdanja te da je upoznata s vještinama nenasilnog rješavanja sukoba i da ima konstruktivne karakteristike i vještine asertivne komunikacije.

Riječi spajaju ljude

Asertivnom ili prosocijalnom komunikacijom nazivamo njene pozitivne oblike, kojima se promiču poželjni obrasci i stilovi interpersonalnog komuniciranja. To je ona komunikacija kojoj je cilj da spaja, a ne razdvaja osobe u komunikacijskom procesu, da stvara i kreira, a ne udaljava i narušava. Osobe koja koriste takve oblike komunikacije znaju se založiti za sebe i za druge, dobri su slušatelji te rado dijele informacije koje imaju o sebi i o svijetu koji ih okružuje. Takva komunikacija uključuje druge i ne osuđuje ih, ona se otkriva, a ne skriva te daje i uzima u cirkularnom procesu nesebične razmjene.

Glavna je podjela komunikacije na verbalnu i neverbalnu, ovisno o tome uključuje li riječi kao dogovorene simbole koji nose značenje ili pokret, dodir, osmijeh ili neku drugu neverbalnu gestu. No, čak i kada verbalno komuniciramo s drugima, ta komunikacija nije bazirana isključivo na riječima, čak i tada veći dio komunikacije otpada upravo na neverbalne signale, način na koji je riječ izgovorena, energiju i vibraciju koju nosi i skrivenu misao iz koje je potekla.

Bogatstvo međuljudskih odnosa

Kvantni fizičari danas ističu da je sve što postoji u svemiru samo energija koja se razlikuje isključivo po stupnju gustoće te da je svaka naša misao određeni energetski oblik koji je kao takav neuništiv, posvuda prisutan i ima sposobnost prelaska iz jednog oblika u drugi. S gledišta kvantne fizike, misao je energija određene frekvencije i vibracije, a hipoteze u tom području idu tako daleko da nalažu da mislima stvaramo vlastitu fizičku realnost. Ako o tome razmislimo s gledišta komunikacije, onda je jasno da svakom misli koju uputimo sebi ili drugima šaljemo određenu energetsku poruku koja utječe na interakciju.

Iako se neki od tih pristupa čine kao znanstvena fantastika, tjeraju nas da razmislimo o mogućnostima i moćima koje posjeduju naše misli, a kojima možemo aktivno utjecati na svijet oko sebe. Pozitivna komunikacija uključuje sklad našeg emocionalnog, misaonog, duhovnog, materijalnog te fizičkog bića u interakciji sa sobom, drugim ljudima, ali i prostorom koji nas okružuje. Tek kada postignemo balans na tim razinama, možemo govoriti o onoj bazičnoj nenasilnoj, ljudskoj, moćnoj komunikaciji s kojom imamo mogućnosti mijenjati svijest i svijet.

Uostalom, mnogi duhovni pravci i učitelji slažu se u tome da prava duhovnost nije samo u meditacijama, knjigama i različitim duhovnim praksama, nego se reflektira upravo u našim odnosima, interakciji i komunikaciji s drugim ljudskim bićima.

 

Izvor: Narodni zdravstveni list, dvomjesečnik za unapređenje zdravstvene kulture, god. LVII, broj 668-669, Nastavni zavod za JZ PGŽ u saradnji sa Hrvatskim zavodom za JZ, Rijeka, rujan-listopad 2015, str. 9-10.

Ocijeni
(3 glasova)
Čitano 1253 puta

Magazin Ašk